Skip to main content

Full text of "Herceg-Bosna prigodom aneksije: geografsko-etnografsko-historička i ..."

Google 



This is a digital copy of a book that was preserved for generations on Hbrary shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 

to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 

to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 

publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we liave taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrain fivm automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht GoogXt "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 

at |http : //books . google . com/| 



V«^ S-6i 



-■/ 



HARVARD 
COLLEGE 
LIBRARY 



n 



1 f 



[erceg-Bosha 

rtpdonieiiiieMstie. 



ografsko - etnografsko- historijika 
i driavopravna raztnatranja - - 



davao u Ljubljani d 

E>v. Ferde> | 

BveuJ!. profesor 1 narodn 
vinkovaCI 



: eticna 39 i 



ZAOREI 

Tlskara hrvBlsbe stran.. 
1908. 



S^ ^ ?3S3 . 7 ' 




-\ 




Sveiiileffi! I"!)!!!!!:;' 

Z A M 4 b N A 



„PolitJk Jst vulgar, wenn sie nicht 
durch Geschichte veredelt wird, 
und Geschichte sinkt zu blosser 
Litteratur herab, wenn sie ihre 
Beziehungen zur praktischen Po- 
ntile aus dem Auge verliert". 

John Seeley. 

(Profesor na sveufiliStu u Cam- 

bridge-u.) 



g5jB^i??^g531^i?5^ 



Gospodo moja! 

Kako je poznato, prosirilo je Njeg. Ve- 
licanstvo car i kralj Franjo Josip I. due 5. 
oktobra ove godine suverenska prava svo- 
ja na Herceg-Bosnu, pa ju je tako ovim £i~ 
iiom sjedinio s ostalim zemljama prostrane 
svoje drzave. Ako je o k u p a c i i a prije 
trideset godina imala da znaCi oslobodjenje 
njezino ispod Cetirstogodisnieg osmaiilij- 
skog jarma, te inauguriranie hutnanih pri- 
lika medju ziteljima njezinima, a ono a n e- 
ksija donosi Herceg-Bosni ustavni zi- 
vot, a s njime i konaCno rije§enje drzavo- 
pravnog pitanja njezine pripadnosti. Go- 
vorim kao Hrvat, a to zna^i toliko koliko 
da u danasniim prilikama fra^im siedi- 
injenje Herceg-Bosne s Hrvat- 
skom, Slavonijom i Dalmaci- 
iom u jedno drzavo-pravno ti- 
j e lo. 

Razumij'e se samo po sebi, da zahtjev 
sam o sebi io§ ne znaCi mnogo; njega tre- 
ba potkrijepiti opravdanim razlozima. Za- 
govaraiuci dakle sjedinjenje Herceg-Bos- 
ne s Hrvatskom, Slavonijom i Dalniaci- 
jom, obazrjet 6a se na -6 e 1 1 r i momenta. 

Prvo na g e o g r a f s k i, to jest ia (Su 
prije svega prikazati, kaTiO je nastao geo- 



grafski pojam danaSnie Herceg-Bosne, o 
Cijoj se dr^avopravnoi pripadnosti sada i 
radi. 

Drugo na e t ii o g,r a f s k i, uzet i^u na- 
ime obzir na narodno ime, kako u pro§lo- 
stj, tako i u sadasnjosti. 

Trete na h i s t o r i j s k i. Ne moie mi 
nikako biti na umu, da pred vas, gospodo 
moja, iznesem cjelokupnu proglost JunaC- 
ke Herceg-Bosne; to ne bi Imalo nikakva 
smisla, a u mnostvu raznih detalja j pro- 
mjena ne samo da se ne biste razaznali, 
ve<i bi se izgubila i ona glavna misao vo- 
dilja. Ja 6u se stoga ograniCiti da prika- . 
2em, kako se ogleda navedeno sjedinjenje 
u pro§losti, to jest, da li je ve6 bilo vre- 
mena, kad je onakova zajednica i posto- 
Jala. 

Cetvrto na drfavo-pravni, i to 
poglavito na razloge gto ih istiCu Magjari 
svojatajuci Herceg-Bosnu izravno sebi, 
tobo^e kao bivli sastavni dio Teritorija 
specifiCno ugarskoga. 



^ 



1. Geografskl momenat. 

DanaSnja Herceg-Bosna nije od uvijek 
bila iedinstven poIitiCki terjtorij, kako ga 
sada gledamo i shvadamo, ve»; je (da takd 
kazem) konglomerat raznih oblasti i prije-' 
djela, sastavlien teCajem vijekova uslijed 
raznih dr^avopravtiih promjena, od kojih 
je oblasti i pri j ediela naiveiii dio ni ihi ne- 
KOC bio sastavni dio drzayeTirvatske, a tel^' 



inatiji srpske. Hrema tome dakle s 
ceg-Dosnom upravo je onako, kao 5to je 
s danaSnjom Dalmaciiom. I ona bjeSe ogra- 
uiCena iskljuCivo iia peke primo'rske gra- 
dove (Zadar, Trogir, Spljet, Dubroviiik i 
Kotor) i otoke {Krk, Cres. Osor i Rab), 
dok je sva ostala zenilja bila dio drzave 
hrvatske. Kad ovi dljelovi drzave hrvatske 
spadoSe pod vlast osmanlljsku, pa kad ih 
njlma opet preoteSe MleCani mirom Karlo--, 
vaCkim (1699.) i Pozarevaekim (1718.),* 
onda se i na njih proSiri ime Dalmacije od 
Velebita do Neretve. Kad ie pak Cltavo 
priraorje s Dubrovnikom i Bokom Kotor- 
sTtbm ' doslo trajno u vlast austrijsku 
(1815,), onda se protegne ime Dalmacije i 
dalj'e, naime onako, kako je danas. 

Eto upravo tako je i s danaSnjom Her- 
ceg-Bosnom. 1 kod nje treba dobro razli- 



8 



kovati, §to se pod tim imenom prvobitiio 
razumijevaio, dakie §to je to p r a v a B o~ 
STia: nadalje, kako se to ime proSiriva- 
njem bosanske drzave stalo prenasati i na 
neke druge oblasti i priiedjele, te napo- 
kon, kako je nakon turskoga perioda po- 
stao danasnji geograiski poiam Herceg- 
Bosne. 

IstakiiuvSi ovo, prijedjimo sada na 
prvo pitanje: Stojetoprava Bo- 
sna?0 

Bosna izlazi prvi puta na historijskii 
svjetlost polovicom X. vijeka, i to kao ie- 
dan mail kraj, prijedjel, ili oblast u kojem 
su se nalaziia dva utvrdjena grada K a t^e- 
r a i D e s n i k, kako ih nazivlje rial' svje- 
'3ok Kizanfinski car Konstantin Porfiro- 
genet oko godine 950. u jednom svom dje- 
lu. U prvom se imeiiu ve6 odavna slozila 
. hauCna kritika, da se danas odgovaraiuiie 
mjesto ima bezuvjetno trazitj negdje u bli- 
zini Sarajeva, dok se za drugo ime ne mo- 
2e niSta sigurna rcci. Ono Katera oCi- 
to nije nista drugo nego K o t o r, a uzi- 
ma'se nekom sigurno§6u, da je to danaSnji 
Kotorac, ili bolje reel, da je na izvisini da- 
nas zvanoi »Gradac« nekoc bio sagradjen 
grad »Katera«. Mnogo je teze s imenom 
Desnik, pa smo kod njega upu(ienl is- 
kljuCivo na kombinovanje; dok su jedni 
''trazili stari Desnik u danaSnjem T e s n i u, 
*drugi ga s vise vjerojatnosti nalaze u T e- 
§ e V u u podruCju gornie Bosne, a u okoli- 

^) Zna^eiije imena i rijeCi Bosna nije joS 
uviiek raSCiSCeno, samo ie bez ikake sumnje, da 
nam je preostala od starijega tudjega na- 
roda; moMa ad ilirsko-arbanaSkoga. b a s - a n t e 
(pre ma rimskoni nazivu za rijeku Bosnu »Ba- 
santet), 5to .bi znaCilo »s onu stranu gorskili 
kosao, — dakie tolikQ, koiiko Zagorje. 



§u gdie su se dizali poznati kraljevski dvo- 
rovi Bobovac, S_utiska i Trstivnica. Kad- 
uzmemo u oBzir'geografski polo^ai ostalih 
prijedjela i oblasti Mo su Bosnu opkruzi- 
vali u docnije doba. pa kad uva^imo drev- 
no pravilo, da su pojedine politiC- 
ke oblasti dapaCe i kod jediiog 
istog naroda medjusobno luCi- 
leuprvom reduplanin eVonda mo- 
ramo ovu prvobitnu i pravu Bosnu odre- 
diti u porjeCju gornjegatoka 
r i i e k e B o s n e i to od izvora njena ne- 
gdje do Cuvenog Vranduka. Omedjiti je 
pak'mozemo prema ovoi pretpostavci ne- 
kom vp.6nm vjerojatnoscu ovako: s juga 
pianine Jahorina (1913tn.), Treskavica 
(2088 m.), Bjelasnica (2067 m.), Ivan 
(1744 m.) i Bitovnja (1700 m.), sa zapada 
Pogorelica (1448 m.). Zee (1939 m.), Vra- 
nica (2070 m.), Radovan (1446 m.). Ko- 
mar (1510 m.), i Radalje (1366 m.), sa sje- 
vera Vlasii; (1919 m.), Tvrkovac (1304 
m.), Koniuh (1328 m.) i Javorntk (1062 m.). 
a sa istoka rijeka Drina nekako od ispod 
ZyomiKa do ispod GoraMa. Prema da- 
naSnjem nazivlju gradova i mjesta, naia- 
zili su se tude: Sarajevo, Kre§evo, Fojni- 
ca, VareS, Visoki, Travnik, Zenica, Vlase- 
nica, Srebrenica, Rogatica i Gorazde. ") 

') Da ie prvotna Bosna zapremala samo tairi 
mail prostor, tvrde svi dojakoSnjl istraJivaCi, tako 
Srbi Ruvarac i NovakoviC te Hrvati 
R a C k i i K 1 a i i. Temeli svega ipak je pored 
Konstantina Porf. naS pop Dukljanin, koji Bo- 
snustaylja od »gore Borave do Dritie*. i to u po- 
rjeZju dunavskili prrtoka, all i u poiam rim- 
ske Dalmacjje. »Ooru Boravm ne treba nipoSto 
traiiti s Raikim u Borovoj QIavi (1290 m.), kod 
Livna, Jer ositn toga, Sto je to neznatan vrh u 
ononi kraju, poglavito za to, Sto se radi o r a z- ■ 
V'odju izmedju rijeka Jadranskoga mora j Ph- 



10 

Eto, to ie da tako ka^em, m a t i c a 
bosanske docnije banovine, odnosno kra- 
IJevine, oko koje se tijekom stoljeda oku- 
piSe io§ i druge oblasti i prijedjeli, koji su 
svi u§li u vladalaCki (banski, docnije kra- 
lievski) naslov. Dok su banovi K u 1 i n 
(1 180.— 1204.) i Matej Ninoslav 
(1232. — 1250.) naprosto uzlmali naslov 
»veliki ba:ii bosanski« ill samo »ban bo- 
sanski*, Stjepan KotromaniC 
(1322. — 1353.) ima naslov »gospodin svjem 



nava. >Qoru Boravu* ne vaija trajiti nl sa 5 a- 
xom u Borji planini (1074 m.) izmedju Maglaja i 
Banjaluke, jer tai kraj niie bio u prvotnoi Bosnl, 
pajeuopCeiodviSenasjeveru. da bude razvodjem 
Izmedju mora i Dunava. Ne odgovara onom im- 
perafivnom zahtievu razvodla ni kombinacija 
s jednim vrhom u Prenl planini BoraSnicom 
(1887 m.) na liievoj obali Neretve kod Koniica, 
jer to je u Hutnskoj zemlji. Ovo razvodje Cini is- 
kliuClvo onaj neprekidni KOrskj lanac, koji se ni2c 
od Dinare smjerom iugo-istoCnim do Drine, a od 
kojega stvaraju naprijed pomenute ju2ne J za- 
padne planing jedan dio. Qoru Boravu 
treba dakle traiEiti izmedju BjelaS- 
nice i VlaSiCa, Sto ledino odgovara i smislu 
Dukljanlnovih rijeSi. I odista na danaSnjini toCnim 
i pouzdanim voiniCkim specijajnim kartama (Zone 
29. Col. XVII. Travnik i Bugojno) nalazi se Bo- 
re v i n a pi. (1626 m.) izmedju Vranice i Rado- 
vana. Time daSto joS nc mislim, da sam utvrdio, 
gdie se upravo nalazila »Oora Borava* i da je to 
baS danaSnja Borovina; )a pa<ie mislim, da se pod 
'onim Dukljaninovim izrazom nema razumjeti tek 
iedan vrh ili makar i jedna kosa, ve£ d u 2 i e o r- 
s k i lanac, koji jedini mo£e da £jni t da bude 
razvodjem. Mozda se tako zvato u XII. vijeku 
i priie toga viSe planina zajedno, dakako u 
prvom redu po tom, Sto su bile obrasle borovima, 
a mozda pod onim »Oora Borava« (mons Plni) 
pop Dukljanin i nije mislio na jednu stanovitu goru 
ili vrh, nego uop^e na one planine, Sto su stvarale 
razvodje primorsko-dunavsko, a znalo se za njih, 
da su obrasle borovima. E)akle u izrazu »Oora 
Boravan nemamo da gledamo i m e, ve£ samo 
p o j a m. 



n 



zemlam bosanskim iSoIi i Usore 
i Dolnim Krajem i Humske 
z e m 1 e gospodin«, a ban T v r t k o 
(1353.— 1377.) wgospodin mnogim zemlam, 
Bosne i Soli i Usore i Dolnim Krajem i 
Podrinjju 1 Humski gospodin«, koji 
naslov on docnije kao kralj (1377. — 1391.), 
vprosiruje ovako: 'vKral Srblem, Bosni,' 
** r 1 m r j u, Humski zemli, Dolnim Kra- '. 
. jem, Zapadnim Stranam, Usori, ' 
-^Soli i Podrinij^ Taki je naslov onda 
ostao njegovim nasljednicima sve do pada 
bosanske drzave. 

Prema tome dakle jasno Je, da su one 
oblasti i prijedieli, za koje rekosmo, da su 
teCaiem vijekova sjediiijene s prvotnom 
Bosnom, ovi: Soli, Usora, Donji Kraji, 
Zapadne Strane (ZavrSje), Humska zeni- 
Ija, Primorie i Podrinie. 

Upoznajmo se sada sa svakom od ovih 
oblasti iz bli^e, a tako i s prvim naSim 
momentom. 

Obie prve oblasti, Soli i Usora, 
spominju se doduSe redovito zasebno, ali 
proSlost im je malom iznimkom zajed- 
niCka. Soli sterale su se sjeverno od 
prave Bosne u dana§njoi sjevero-istoCnoj 
Bosni izmedju Save i Drine, a pogla- 
vito oko Majevice planine i gornjega-^ 
toka rijeke SpreCe, koja kod DobojS 
ulazi u Bosnu, dakle ondje, gdje su danas 
mjesta Tuzla (turski tuz znaCi sol), Bjellna 
i Zvornik. Usora opet §irila se s obiju 
obala donje i srednje Bosne, njene lijeve 
pritoke Usore, i savske desne pritoke 
Ukrine, te donje SpreCe i Save, naime on- 
dje, gdje su danas Bosanski Brod, Der- 
venta, Doboj, Tesanj, Maglaj, 2ep5e, Sre- 
brenik, GradaCac i BrCko. Ovi su krajevi, 
nekot dijelovi rimske Pano- 



12 

n i i e, nesufnniivo nakon doselenja Hr- 
vata pripadati, kao i sva ostala danagnja 
bosanska Posavina, tako zvanoj P o s a v- 
skoj Hrvatskoj, to jest ondj drzav- 
noj tvorbi naroda hrvatskoga, koja je kao 
posebna kiie^evina zivjela od VII. do pot- 
kraj IX, vijeka i kojoj su najpoznatiji kne- 
zovi bili -Ljudevit Posavski (o. 
814.— 823.) i Braslav (o. 880.— 896.) 
Nakon rasula posavsko-hrvatske kneze- 
vine dolaskom Magjara (896.) i kad se ona 
sjeditiiia s bijelo-hrvatskom knezevinom. 
cini se, da je potpao (ne ziia se toCno kada 
i kako) sav kraj oko dana^nje Tuzle, dakic 
bivie Soli, ali ne jos i Usora, srpskoj kne- 
zevini, jer se drzi, da se oko 950. navode 
iste Soli kao sastavni dio Srbije.°) 

U Srbiji mogle su Soli ostati najduljo 
do 971., kad se po smrti kneza Caslava 
raspala njegova kne^evina. U cije su ruke 
Soli sada dospjele, ne moze se potpunom 
sigurnos{;u reiil, tek je izvan svake sum- 
nie, da su poi. XII. vijeka sastavni dio ba- 
novine bosanske, kojom je tada vladao 
..noj.ic. po svoj prilici Hrvat iz okolicc 
danasiijega Broda na Savi. prvi nam po- 
znati ban bosanski. 

D o n j i K r aj i bijase prijediel, §to se 

^*-. *) Ne znaiufi nista sigurniiega kazati, ia satn 
66 u torn pitanju poveo za dosadanjirn istraiiva- 
Cima, ali ipak 6u naglasiti, da dr2im (a gledat du, 
da to i doka^em), da se Konstatitinov grad Sali- 
nes nema traziti u danaSnjoj TuzM, kao £to uopde 
u danaSfijoj sjevero-lstoinoi Bostii, nego u staroi 
R a 5 i, u kraiu oko danaSnjeg Novog Pazara. To 
se vidi po tome, Sto su i ostala miesta careva tude, 
tiadalje £to i po popu Dukljaninu Cine cjelinu zvanu 
Srbjiu (Surbia): Bosna i RaSa. a glavno le to, Sto 
onaj predijel, gdie su bile sredovJeCne Soli, nije 
"bio u rimskoj Dalmaciii, nego o Panonlji. kako nam 
to pokazuie media, oznaCena u tre^em dijelu ovoga 

' predavanja prama nainovijim istrazivanjima. 



13 

nalazio u. porjeCju gornjega Vrbasa, gor- 
nie Sane, pak Citave Plive, (koja kod Jajca 
pada u Vrbas) i Vrbanje, (koja se neda- 
ieko Banjaiuke ulijeva u Vrbas), dakle 
ondje, gdje su danas Jaice, Ratkovo, Ko- 
tor na Vrbanji i KljuC na Sani. Dotiii Kraji 
bijahu sve do polovice XII. vijeka s a- 
stavni dio kraljevtne Hrvat- 
s k e, kad ih po svoj prilici ban Kulin sje- 
dirii s pravom Bosnom. 

ZapadneStrane pru^ile su se na 
zapad pravoj Bosni i Donjitn Krajima, a 
saCinjavale su ih tri prastare Cisto 
hrvatske itupanije: GlamoC, Livno 
i Duvno (2upanjac). Pod vlast bosansku 
dospjese stalno tek krajem XIV. vijeka. 

Humska zemlja protegia se od 
vrelista Neretve do mora jadranskoga, ta- 
mo, gdje su danas: Konjic, Mostar, Blagaj, 
Nevesinje, Stolac i dalmatinski Ston sa 
poluotokom PeljeScem. Humska zemlja 
prvobitno je naseljena H r v a t i m a, te ]e 
bifa sastavni dio gornle Dalmacije illti 
CrveneHrvatske (Croatia Rubrea), 
koja se sterala u primorju od u§6a Ce- 
tine do uSCa rijeke Mala izmedju danaS- 
njega arbanaSkoga Ljesa i DraCa. a na 
istok sve do onih planina, koje Sine raz- 
vodje izmedju voda jadranskoga mora i 
pritoka savsko-dunavskih. Ova je Crvena' 
Hrvatska Cinila s Bijelom Hrvatskom, ' 
koja se sterala od al6a Cetine do u§(!a 
Ra§e u Istri, a na istok do gornjega Vr- 
basa, sve do X. vijeka jednu dr^avnu cje- 
linu, biva kraijevinu Hrvatsku. 

U prvoi polovici X. vijeka bila Je Hum- 
ska zemlja pod svojim posebnim knezom 
(Mihajlom ViSeviiiem), no ipak pod vrhov- 
nom vlasti hrvatskoga kraija Tomislava. 
Po smrti Tomislavljevoj i Mihajlovoj do- 



14 

spje Hum u vlast srpskoga ktieza C&-' 
slava i njegove Srbije, no po kne^evoj 
smrti postade Hum dio Dukljanske tetfar- 
hije, koju su saCinjavale jo§ i Podgorie 
{kraj oko danaSnjega NikSiiSa, rijeke Pive 
i vreliSta Neretve), Travunja (oko dana§- 
ri]ega Trebinja, Boke Kotorske i u si.-zap. 
Crnoj Gori) i Duklja (Zeta, naive(Si dio .da- 
nagnje Crne Gore, te krai oko Skadra i 
Budve). Oko 1015. potpade Hum pod vlast 
bugarsku, od 1019. do 1050. bjele bizan- 
tinski, a od 1050. do 1170. opet sastavni 
dio obnovljene Dukljanske kraljevine, dok 
ga ne pripoji srpskoj knezevini Stjepan 
Nemanja, davsi ga u upravu svom bratu 
knezu Miroslavu (1170.-1198.) 

Godine 1198. preotme Hum Srbiji hr- 
vatskf Tierceg Andrija, te ga s i e d i n i 
s Hrvatskom. No na tomne ostade 
dugo, jer se ve6 poCetkom XIII, vijeka 
Hum vrati pod vlast srpskoga kralja Stje- 
pana Radoslava, poradi Cega provalt'^br 
dine 1237. u nj hrvatski herceg Koloman, 
tegaponovno pridruiti svojoj 
V lasts. Ali potkraj XIII. i poCetkom 
XtV; vijeka Humska je zemlja i opet 
dio Srbije, dok je oko 1310. djelomieno, 
naime do Neretve, ne preotese knezovi 
^BriBirski od' hrvatskoga plemena Subiiia. 
Poslije pada bana Mladina (1322.) zavlada 
Humskom zemljom bosanski ban Stje- 
pan Kotromanid Usiijed ovth Cestih poli- 
tiCkih promjena naravska je stvar, da je 
lirvatsko ime znatno oslabiio u Hum- 
skoj zemiji, a premah preotelo s r p s k o, 
ho taj se proces ipak nije tako zgodio, da bi 
starijega lirvatskoga imena potpuno 
nestalo. Od polovice XV. vijeka Humska 
se zemlja pripojivSi sebijoS i neke diie- 



15 

love Podgor]a i Travunje, prozove H e r- 
c.ego vinom. 

Prfmorje zvala se sva zemlja uz 
more, u koliko pripadaSe bosanskoi dr- 
iavi, no u uzem smislu razumijevaia se 
pod torn obiasti obala od Dubrovnika do 
H«rceg-Novoga, gdje su bile dvije zupe 
(kao zupanije) Konavie i DraCevica. I ta 
ie oblast nekotiTiTra dio CTl?ene Hx.- 
vafske. pa je po toncprvobitao hrvat- 
sko naselje. 

P d r i n i e zvala se oblast oko gor- 
nje Drine i njenih pritoka, tamo, gdje su 
danas Cajnica, FoCa, Plevlje i MileSevo 
(»Sandzak Novopazarskk). Ova ]e oblast 
bila od iskona 5est srpske dr^ave i 
starqdrevne obiasti Rage, te se traino pri- 
druzila Bosni tek za kralja Stjepana 
Tvrtka (1377.— 1391.), dakle nakon rasula 
srpske carevine po smrti cara UroSa 
(1371.) i kralja VukaSina. 

Preostali sjevero-zapadni kraj danaS- 
nje Bosne, koji nije pripadao Do- 
n j i m K r a i i m a, nije sve do turskoga 
vremena bio sastavnim dijelom njezinim, 
vg6 ie prije toga vremena pripadao dje- 
lomidno sredovie£no] Hrvatskoj, a 
djelomiCno opet sredovjeCnoj Slave- 
niji. U Hrvatskoj bile su ove 2upanije 
(plemenske): goriCka, drezniCka, psetska.; 
liumska, nebljuSka, lapaCka 1 unaCka ia 
danaSniim bosanskim mjestima: Novi- 
grad (Todorovo) , Trzac , VranograC, 
Krupa (Pset), BiliaC, OraSac. Bjelaj, 
Petrovac , Rraanj 1 Unac; u crkvenom 
obziru potpadao je taj kraj pod hr- 
vatsku biskupiju kninsku joS od 
osnutka njezina (1071.) U Slavoniji bile 
se pak ove zupanije: dubiCka, san- 
ska , mrenska , vrbaSka i glaSka, dakle 



16 

ondje gdfe su danas: Bosanska Kost£unica, 
Dubica, GradiSka i Koba5,, pa Prnjavor, 
Sanski most, Novi na Uni, BJagaj na Sani i 
Banjatuka; u crkvffliom pogledu pripadale 
su te ^upanije biskupiji zagrebaCkoi 
joS od utemeljenja njezina (1093.) 

Iz ovoga se razlaganja jasno vidi, da 
ie sredovleCna bosanska dr^ava sastav- 
liena bila od matice, to jest p r a v e B o- 
s n e, oko koje se teCajem vijekova okupi§e 
II Jednu cjeliiiu sa zapada, sjevero-zapada, 
juga, fugo-zapada i sievero-istoka neke 
Cistohrvatske oblasti, a sa jugo- is- 
toka neke Cisto srpske. Saraa pak 
matica spotninje se u polovici X. vijeka 
kaodioSrbije, no nema sumnie, kako 
(^emo odmah vidjeti, da je i ta p r a v a 
Bosna bila, kako prije toga vremena 
(oko 950.\ tako jo§ i u docnije vrijeme (u 
XI. vijekii) sastavni dio drjave 
H r V a t s k e. (O tome iu vas uputiti, go- 
spodo moja, u treiSem dijelu moga preda- 
vanja). — Treba u op<ie re*^: ve<Ji 
ie dio danaSnie Herceg-Bosne 
bfWT>¥-v6tn-o hrvatski. 
" ^ako Ie pozTtftto, Herceg-Bosna d(^ia 
ie u vlast t H r s k u kao 5to i mnogi ostali 
diielovi kraljevine Hrvatske. Sve su ove 
zemlj'e Turci stoztfi u jedan paSaluk — 
, -^(wnu. Sada se ime Bosne pro§i- 
:,rilo do najSirih granica svo- 
i i h. U toj lurskoj Bosni (paSaluku) 
:'bita su pored ve6 navedenih dana§njih bo- 
sanskih i hercegovaCkih mjesta io§ i Ma- 
karska, Drni5, Sinj, Knin, Skradin, Obro- 
vac, Udbina. Po2ega, Virovitica, Osijek, 
Vukovar, Djakovo i Brod. Media prostra- 
noga osmanlijskoga carstva, a napose pa- 
Saluka Bosne. dopirala ie upravo do be- 
d^ma mIetaCkih dalmatinskih gradoyp 



17 

Nina, Zadra, Sibenika, Trogira i Spljeta. 
DaSto, kad je stala turska mo6 u drugoi 
poloyicLXyil. vijeka padati, onda se stalo 
Suzivati i zeriiltiSte- paSaluka Bosne, do- 
sljedno se i ime »Bosna« uzelo protezati 
tia sve to tjegnji prostor. Mirom KarlovaC- 
kim (1699.) i PoiarevaCkim (1718.) otpa- 
doSe od pa5aluka bosanskoga citava Sla- 
vonija, Banija do Une, Uka s Krbavoni, 
a od danaSnje Dalraacije ono, kako je 
media sada. SlijedecSa dva mira u Beogra- 
dii (1739.) i u Svistovu (1791.) utvrdige ko- 
naCno onu i onakovu granicu, kako ie 



^ 



2. Etnografski momenat. 

Na pitanje, kaki narod danas stanuje u 
Herceg-Bosni, odgovor je vrlo jednosta- 
van i jasan: Citavo puCanstvo, izuzev§i 
neke neznatne iznimke, saCinjavaju Hr- 
vati i Srbi, koji su podijeljeni na trikon- 
fesije: rimo - katoliCku, grCko - istoCnu i 
muslimansku.*) Sada ie red, da odgovo- 
rimo i na drugo pitanje: kakovo je bilo 
puCanstvo u etniCkom vidu kroz proSla 
stolje<!a. 

Pfvo i prvo dozvolite mi, gospodo 
moja, da vas podsjetim na netoirt razlo- 
JEeni geografski momenat, koji treba da 
nam u opCe ostane isiiodiStem kod sva- 
koga pitanja, kad je govor o pro§iosti d a- 
n a S n i e g a bosansko - hercegovaCkoga 
teritorija. Prema tome dakle, z a p r e- 
miSe admah nakon doseljenja 
svogavedi diodanagiije Her- 
c'eg-Bosn e Hr va 1 1, amanji dio 
Srbi. 

Taki'je raspored i sasvim naravna 
Stvar, jer nam jedan pogled na geografsku 
kartu odmah jasno kaze: ako je D a I m a- 

*) Cjelokupno puCanstvo prema popisu od go- 
dine 1895. iznosi 1,568.072 litelia. Od toga otpada 
na grCko-isto^nu konfesiju 673.2-16 duSa, na musll- 
inansku 548.632. a na rimo-katoUeku 334.142 (osta- 
lih 12.072 razlidne su vjeroispovjjestl). 



cija hrvatska zemlja i ako ie Slavo- 
n i j a (naime Posavska Hrvatska) takova, 
je li mogucie, da ne bude i danasnja Bo- 
s n a, koiu su Hrvati vazda drzali kao u za- 
grljaju. je li mogucie, da su Hrvati znali na- 
seliti i daleke otoke u moru kao gto su Cres, 
Vis, Bi§evo, Sveti Andrija i Jabuka. a da 
nijesu znali prijeiii Dinare s jedne, a Save 
s druge strane, Sto im je ipak tako na- 
ravno i lako bilo? Da je Bosna Od uvijek 
bila pustiiija, onda bi dakako bilo jasno, 
za&to su Hrvati o p k o 1 i 1 i ovu pustinju, 
'e u oju nijesu htjeli stupiti. 

No u saCuvanim nam zvaniCnim isprar 
vama bivSe bosanske banovine odnosno 
kraljevine, nije se narod zvao nt jednim ni 
drugim imenom, vqC redovito B o S n j a- 
n i ili B o § n i a c i, §to je oCito u svezi sa 
geocrafskim pojitnanjem, ali ne s etno- 
grafskim.") 

Da je u Bosni zbiija zivjelo h r v a t- 
s k ime kao narodno, imamo viSe do- 
kaza i to ba§ iz vremena turske prevlasti 
nad Citavim naSim narodom. 5to potpuno 
iskljuCuje kaki upliv sa strane, ili §to se 
danas kaze »propagandu«, ali i obara ne- 
osnovanu tvrdnju, kao da bi sve ono, Ito 
je iirvatsko, bilo tek nlod m o d e rn i h 
politiCkih teznja. 

Tako kaie 20. sept 1589. muhameda- 
nac iz Bosne, a CauS bosansko' " na§e 
Sofi Meiimeda imenom Hodarvedi, u 
jednom bosanskom liirilicom pisanom pi- 
smii, koje je io§ pfed nekoliko godina u 
originalu posjedovao Sime Ljubii, a 5tam- 



*) U dvim ispravama, izdanim od bana Matije 
Ninoslava oko godine 124(1., nazivaju se banovi bo- 
sanski podanici S r b i ni a To ie samo taj puta, 
dakle iznimno, ier sve ostale isprave govore 
vazda samo o Basnjanima. 



21 

pao ga u »Starinama« jugoslavenske aka- 
demije vol. X. na strani 14. i 15., ovako: 
»I hted isti Kospodin zeneral {— mlet. ge- 
neralni provider u Zadru N a n i) 2initi 
obisiti receiioga Lovrina i Vukdraga, Us- 
koke, za osvistiti ine ziodince, to videci mi 
Hodarvedi, faus prisvitloga Sofi Mehmed 
pase bosanskoga, pitamo milost u rece- 
noga zenerala prisvitloga, da ne £ini obi- 
siti iste Uskoke ni pogubiti. da bi prvo nas 
pogubili nego njih; koji <^risvitli zeneral 
radi na§e volje i nami drustvo uciniti, ne 
hti uCiniti pogubiti reCena dva Uskoka, 
nego jih osudi na galiju. Za to mi reCenl 
Hodarvedi dauS hotismo uCiniti viru od 
toga posla i dvoje knjige pisati 
turske, a dvoje horj/'atske, ru- 
k om Ali felTa! a«. 

All nije to jedini bosanski musliman, 
koji zna za h r v a t s k 1 jezik kao za svoj, 
a prema tome i za hrvatstvo. Hercegovac 
musliman K a i m i j a, dovikivao je za 
kandijskoga rata izmedju Venecije i tur- 
ske (1645. — 1669.), a koji se vodio ne sa- 
mo oko otoka Kandije (stare Krete), nego 
i po danasnioi Dalmaciji, Bosni i Hercego- 
vini, naime po tadanjem turskom pa5a!iiku 
»B s n an, MleCanimg ovako: 

ftNemojte se kladiti, 

A Hr vat e.paliti; 

Za to liete platiti, 

Kad vam ode Kandiia.« 
Istomu se Kaimiji pripisuje jos i ova 
pjesma: 

»0 H r vat i Cujte me, 

Cujte i poCujte me; 

Islamu se prignite, 

Alahu se digiiite, 

Ne budite din-dusmanin, 

Prihvatite I'jep kuran! 



22 

S V i m nam AHah pomogo, 
A duSmane odmogo.« 
Ima io§ jedna narodna pjesma, u kojoj 
se iasno vidi hrvatstvo muslimana: 

»Platno b'jeli hrvatska djevojka, 

U kraiini I'jepoi begovini, 

Begovini u Hercegovini, 

Na limanu bega Herceg-bega. 

U to doba beze Mustai beze. 

Pa on veli liepoti djevojci; 

»0 djevojko gjuzel-gjuzelgjio, 

Bil' mi bila anum kadunicom?« 

Njemu veli Ijepota dipvojka: 

Mio brate beze Mustaj-beze, 

JV se varaS il istinu ka2e§, 

ZnaS li brate, da sam ti s e s t r i c a, 

Ne mogu ti biti kadunica.« 
Dasto, katoliCki spomenici koji potvr- 
djuju svoie hrvatsko podriietlo, jos su 
brojniji, naprosto stoga, Sto s te strane 
imamo v i § e toga n a p i s a n o. Take je 
god. 1637. ispjevao AugustinVIaste- 
1 i n o V i i iz Sarajeva svom rodjaku ocu 
Jerku LuCidu iz Varesa prigodom 
njegova imenovanja bosanskim ap.oStol- 
skitn vikarom, prigodnu pjesmu, koja je i 
Stampana u Rimu, 1^e iu je ondje u arkivu 
propagande neke godine nasao otac Euze- 
bije Fermendzin. U toj se pjesmi kaze: 
»Jo§ otkad banovo pomanka kraljevstvo, 
Razsu Stipanovo herceSko gospodstvo, 
Mogutie vladarstvo kralja bosanskoga, 
Zatr se hrabrenstvo puka hr- 
vatsko g a«. 
Iz ovih se rijeCi iasno vidi, da je Saraj- 
Hja Augustin VlastelinoviC 
smatrao hrvatskima banovo kra- 
ljevstvo, to jest Hrvatsku, Dalmaciju i 
Slavoniju, onda H e r c e g o v i n u, na- 



23 

ime herceSko gospodstvo hercega Sti- 
pana Kosa£e, i kraljevinu Bosnu; 
kad je naitne mo6 njihova propala, onda se 
»zatr hrabrenstvo (svega) puka hrvat- 
skoga«. 

Nekoliko godina iza toga, objelodanio 
je u Veneciji I7I3. Jednu gramatiku »latin- 
sko-ilirsku« za bosansku mladez Herce- 
govac fra L o v r o S i t o v i 6 iz Ljubus- 
koga, sin musiitnanskih roditelia; u prt- 
stupu te kniige pi§e on ovako: 

»Moi dragi i mill gtioCe! Nemoj se 5u- 
diti ovomu momu ako i maienom trudu, jer 
kad razumiS razlog i uzrok, rad koga sam 
ovo dilo sastavio, ti Ces isti ispovidit, da 
sam dobro uCinio. Jur ]e tebi oCito, da 
mnogi narodi, to jest Francezi, Spanjoli, 
Italiianci, Nimci, Ungari etc. laSnje nauCe 
gramatiku, nego mi Hrvati. Jer? 
Jerbo oiii gtamnaju gramatike u svoje vla- 
stite jezike istumaCene i tako nije njima 
muka nauCit rei^ule gramatike, kako na- 
mi, jerbo mi nemamo gramatika u nag 
J e z i k istumaCenih. I premda jesu koji- 
godi nauCitelji gramatike istumaSili de- 
klinacione imena i konjugacione veraba 
hr vat ski. nista nemanje nisu (gto ja 
mogu znat da sam vidio) svih regula za- 
dosta izrekli, ni obradili«. 

Isti je tai {ra Lovro Sitovi(i jednu pje- 
smu: »Pisma od Dakla« »izveo u h r v a t- 
s k i i e z i k«. u Veneciji 1727., te pjeva na 
strani 72. ovako: 

»V Makarskoj oremda j'e pisana, 

Vazdi zelim da hude pivana: 

Krgdanskomu dragom narodu, 

Ki po svitu joSter 2ivi gredu, 

I krSiianom i jog kr56anicam, 

I didickom i jos diviCicam: ' 

Razumi se onizima pukom, 



24 

Ki govore h r v a t s k i m iezikoni«. 

Jezik svoj nazivlju hrvatskim ioSte i 
fra Marian LekuSic iz Mostara u 
djelu »Bogoljubna raztnisljanjaa (Vene- 
cija 1730.), fra F i 1 i p L a s t r i li iz OCevja 
nedaleko Varesa, u ]ednom djelu, §tampa~ 
iiom 1765., i mnogi drugi. 

Pored ovih izjava inteiigentne klase 
puCanstva, imade jos i danas u narodu 
mno§tvo geografskih naziva i tradicija, 
koje bjelodano podsjecaju na hrvatstvo. 
Eto Citav Sesti kotar grada Sarajeva zove 
se od davnine H r v a t i n, a ima i viSe 
sela i mahala imenom Hrvati, Hrva- 
tinovi{Ji, Hrva(!i6i i Hrvaiiani 
po raznim krajevima, no poglavito blizu 
Zvornika, GraCanice, TeSnja i Grada§ca. 
Nadalje ima Hrvatsko brdo u kotaru 
TravniCkom, te vi§e muslimanskih 
porodica s prezimenom Hrvati, Hrva- 
tii!i, Hrvatovici i HrvaCevi(5i. 
Ali kud i kamo Je bogatija tradicija, jer 
pored opjevanih junaka u piesmi, kao Sto 
su : od Hrvata Mate, Luka od Hrvata, Hr- 
vat-barjaktar i Hrva od Hrvata, ona zna- 
de i poziia Kre§im kralja, onda ne- 
kog »hrvatskog kralja ili bana*, koji 
se jo§ sedam godina nakon pada Bosne 
opirao Turcima, pa mu za to sultan do- 
zvollo, da i dalje vlada svojom dr^avom, 
nadalje neimenovanog Klirvatskog 
bana«, koJi da ]e stolovao u Janjiciima kod 
Zenice, te podijelio meidan s musliman- 
skom junaCinom Gjerzelez Alijom. onda 
»kralja s D u v n a«, ko]i se na sesnaest 
konja vozio u Mostar, neku nh r v a t s k u 
kraljicu", koja je stolovala na Tregnjevcu 
gradu kod hercegovaCkog Konjica, pak 
Sandaija »hrvatskog bana«, pa »kral3a 
Z v n k a (= Zvonimira). koji je kod Foj- 



25 

nice podigao Zvonigrad, kraljicu B u g u 
kod Bugjiog blata nedaleko Mostara, ba- 
nove Poriina, Pribinu i Sarin u, 
sedam hrvatskih kraljevica,, koji se 
sasta5e po ocevoj smrti na, duvani- 
sJkom polju, da podijele ba§tinu, na- 
pokon i »KuIena bana od Bosne i Kapurii 
kralja hrvatskoga<(. 

Jedno je pak narodno. kazivanja vri- 
jedjio, da se napose istakne: »U jiaznoi 
Hercegovini u mjestu Gabeli ima narodna 
predaja, koja veli, da Arvati {— Hrvati) 
ne mogu imati svoga kralja, sve dok im 
god ne oprosti nekakav kralj, koga su 
plaho uvrijedili ,pa im on i ne moze s lake 
ritke ni da oprosti. Zato Arvati nemadu 
svoga rodjenoga kralja*. Tko da u tome 
na prvi mah ne upozna drevnu tradiciju 
hrvatsku o prjjekoj stnrti kralja Zvoni- 
mira i o njegovom Bproktetstvu*,?") 

Uz hrvatsko ime i nazivije sastajemo 
se u spomenicima i sa s r p s k i ra, i td'po- 
glavito u Humskoj zemlji, koja bjese, 
kako vidjesmo, vec rano u tjesnjern do- 
diru sa Srbijom. Tako ka^e Pribislav- Po- 
hvaM a jednom pismu od godine' 1407.: 
sVa ime bozie amen. Ja Pribislav Pohva- - 
li^ . , . s listom s r p s c i m . . . a drugi list, 
koji za ovim ide srpski jest pisan 
V lito roSstva 1407., miseca dekembria 20, 
dan«. U Bosnu naseli se mnostvo Srba, 
naroCito poslije njezina pada, kao 5to nam 
svjedoCi Slovenac Benedikt Kuri- 
p e S i d, koji je 1532. opisao put svoj preko 
Bosne u Carigrad. On pise, kako je u biv- 

') Sve je ove podatke, a joS i vise njih, sabrao 
pokojni mostarski uCitelj, rodjeni Hercegovac 
Zovko u dvim kniiiicama pod istim naslovom: 
•Hrvatstvo u narodno] predaii i obiCajima po Her- 
ceg-Bosni*. Mosfar 1899. 



26 

$oj kraljevini Bosni, a tada ved turskom 
pagaluku, na§ao tri narodnosti (na- 
, t i n e s) i tri vjere. Prvo su stari BoS- 
njaci, koji su rimo-katoliCke vjere, drugo 
su Srbi (Surffen), koji dolaze iz Smede- 
reva i Beograda, a vjere su sv. Pavla 
(= grCko-istoCne), a tretSe Turci musit^ 
mani. Da su bosanski Srbi bill dosel|enicl 
iz Srbije, ka^e i zagrebaiki biskut) Pe- 
tar Petretiii oko godine 1660. u jed- 
nom svom pismu ovako: »Vlasi ili Raci, 
ili da ispravnije kaiem Srbi, jer su do§li 
iz kraljevitie Srbije*. (Valachi siVe Ras- 
ciani, vel ut verius dicam Serviani, nam 
ex regno Serviae prodierunt).') 

Drzim, da sam vam, gospodo moia, 
ovim dovoijno osvijetlio etnografsko raz- 
mjerje Herceg-Bosne u starija vremena; 
u njoi su sjedj'eli Hrvati i Srbi, baS onako, 
kao i danas §to je. 

') Srpske podatke o proSlosti pokupio ]e 
Vaso Qittit: O srpskom imenu po zapaniiem 
krajevima naSega naroda. Biograd 1901. Bududi 
da mi ie u prvom redu stato, da pokafem, da ime 
hrvatsko nije tek moderna tvorevina, a na- 
roCito >fratarska tvorevina*. poduprta od strane 
. vlade posliie okupacije, to sam se njime viSe za- 
bavio. Na obilne srpske podatke upufuiem na 
QieriCa. 



^ 



fe 



3. Historicki tnomenat. 

Prelaze^i na prikazivanje hisioriCkoga 
momenta, imam vas, gospodo moja, i 
opet podsjetiti, da se ne 6u zabaviti cielo- 
kupnom historijom Herceg-Bosne, ve(5 da 
Cu se ograniditi iskljuCivb na ona razdob- 
Ija, kad sudanasnjaHerceg-Bosna, odnos- 
no ona prvotna p r a v a Bosna, te Hrvat- 
ska, Dalmacija i Slavonija stvarale jednu 
politifiku i administrativnu cielinu. Time 
pak JEelim da istaknem, kako moj odmah 
u poCetku izreCeni zahtiev ima logiCkog 
oslona i u pro§Iosti. 

Iza stoljetne borbe svlada§e konaCno po- 
Cetkom nale ere (9. pos. Kr,) Rimljani Hire 
i Panone, dva hrabra indoevropska ple- 
mena, koja su zivjela ondje gdje se docnije 
od veCe Cesti rasirio narod hrvatski, a ta- 
ke je u glavnom jos i danas. Za tri do Cetiri 
vijeka rimskoga vladania, propade gotovo 
netragom prvobitno ziteljstvo pretoCivsi 
se u Rimljane, 5emu ie naivi§e doprinijela 
uprava. Rimljani naime stvoriSe nd ilir- 
skopanonskih zemalja jednu diecezu Ili- 
rik (Illyricum). koiu podijeiise na dvije 
provincije: Dalmaciju (i!i gornji Ili- 
rik) i P a n o n i i u (ili donji Ilirik). Kasnije 
od kraja IV. vijeka do VII. bude pojam Ili- 
rika prenesen na Citav srednji dio Balkan- 
skoga poluotoka od Dunava do-GrCke. Pod 



23 

rimskom provincijom D a 1 m a c i j o m ra- 
zumijevala se sva zemlja kojoj je granica 
tekia od uSca Rage u Istri sjeverniin prav- 
cein do blizu kranjskoga sv. Petra, odavie 
uiida iugo-istoiiiim pokrai Cabra, Vrbov- 
skoga na Dobri, Otoke na Uni i Sanskoga 
Mosta do Rekavice na Vrbasu juzno od 
Banjaluke; od Rekavice tekIa je medja 
daiie smjerom istocnim pored Maglaja, Tu- 
zle i Zvoriiika na Drinu, a onda sievero- 
istoCnini na Sabac, pa Savoiii do u§ca nje- 
zina u Dunav, otkuda se spugtala juznim 
smjerom do Sare planine, zatim zapadnim 
do u§ca rijeke Mat u Arbaniji izmedju Lje- 
§a i Draca. U toj rimskoj Dalmaciji nala- 
zile su se danasnja istoCna Istra, jugo-za- 
padna Kranjska, sjevero-zapadna i juzna 
Hrvatska, ditava Dalinacija, Crna Gora i 
Hercegovina, najvetJi dio Bosne, ved dio 
zapadne polovice Srbije, tako zvana Stara 
Srbija i sjevero-zapadna Arbanija. U P a- 
n o 11 i j i pak bile su sva danagnja preosta- 
la Hrvatska, citava Slavontia sa Srije- 
niom, bosansko Pounje i Posavina te sje- 
vero-zapadni kut Srbije zvan MaCva. Ova 
i ovakova Dalinacija i Panonija pre§le su 
nakon propasti zapadno-rimskoga carstva 
ti vlast istoCno-gotskog kraljev- 
stva, te su pod njime ostale od god. 493. 
do 555,, kad je ista dr^ava i propala za 
uvijek. Sada predjoge obje provincije u 
vlast istoCno-rimskoga carstva. 

Kako Yam je, gospodo moja, iz hrvat- 
ske hisijrije poziiato, naselisc djelomiCno 
obie ove provincije Hrvati, te po toin 
stvoriSe dvije di'zavne tvorbe. U Panoniji, 
gotovo s istim onakovim granicania spram 
Dalmacije kao u rimsko doba, utemeljeiia 
bi tako zvjina Posavsko-hrvatska 



29 

knezevina") a u Dalmaciji Bijelo- 
hrvatska kne^evina, koia se po- 
Cetkom X. yijeka, priklopfvSi sebi io§ i 
posavsko-hrvatsku knezevinu, proglasi 
kraljevstvom (oko god. 925.),') koje 
je Zivjelo nezavisnim drzavnim zivotom 
sve do god. 1 102. kad je slobodnom 
voljom naroda uzelo sebi za vladarii 
ugarskoea kralja Kolomana i njegove na- 
slfwiiiike. Pita se sada, e da li je ona p r a- 
V a B o s ri a bila za doba narodne dinasti- 
iedio dr^ave hrvatske, ier smo vt6 vidjeli, 
da su svi ostali prijedjeli osim Podrinja, to 
i bill, daSto, iieki prijedjeli duze neki opet 
kroz kra<;e vrijeme. 

God. 852. izdao ie bijelo-hrvatski knez 
T r p i m i r na dvoru svomu u Biaiiu jediiu 
ispravu, u kojoj kaze za spljetsku nad- 
biskupiju, da je' smetropola aye.do oba- 
la duna.vskiiti gotovo po citavoj dr-,: 
zavnirvatskoj<!. Osim §to ovo injesto zna- 
Ci, da je u nadbiskupiji spljetskoi bilo lol i 
teritorija, koji nije pripadao drzavi 



*) Ima nekih bi£tori£ara (doduSe ne Hrvata), 
koji silom hoCe, da se Posavska kneievina ima 
smatrati specifi£no slovenskom, a ne hrvat- 
slcioni. Ja se u pobijanie ovosa tendencioznoga 
iPuiUeHia ne mogu ovdje upustiti, veC £u samo re£j, 
da ^u kne£evinu stnatraju mediu ostalim h r v a t- 
skoHi Rusi Hilferding. Grot, Drinov, Prancuz 
Rambaud, Niiemac Dlimmler J S I o v e n a c Kos, pa 
ia vojtm s ovom odliCnDm kitoni priznatih j objek- 
tjyiiib nausicQjaka i KrijeSJti, nego li s onima imati 
toboze pravo. 

•) (ati ti liistoriiari i opet silom hoce, da je 
prvi hfvatski kral] bio Drjislav (oko god. 1000.), 
a tie Tomislav, pozivaiuti se kod toga na Tomu- 
arckljakona, Medjutim nedavno iskopana nad- 
gf«bna pto6a kraliJce Jelene (umrle 976.) »i!ene 
kraija Mihajla i matere kralja Stjepanai. fiiti 
svaku prepirku u torn poslu jzliSnom. 



30 

hrvatskoi,'*) ono nam naroCito jasno potvr- 
djuje, dasedrzava hrvatska u 
doba kneza Trpimira proteza- 
la do Dunava. To ne mo2e daSto biti 
Dunav ni kod Vaca, ni MohaCa, dapa6e ni 
onaj Dunav od Aljmaga do Zemuna, na- 
prosto za to, jer tada S r i j e m nije pripa- 
dao Bijeloi Hrvatskoi, nego Posavskoj i 
njenom knezu (Ratimiru 838., ili Mutimiru 
870.), vazalu cara franackoga; U crkve- 
nom pak obziru zna se pouzdano, da je ta~ 
danji Srijem, kao i sva Posavska Hrvat- 
ska pripadala nadbiskupiji o g 1 a i s k o J 
(Aquileja). Preostaje dakle potraziti nam 
obalu dunavsku oko u§6a Save, naime 
ondje, gdje su bile granice rimske provin- 
cije Dalmacije, budu(ii da se prema Trpi- 
mirovim rijeCima c i j e I a njegova drzava 
naiazila u opsegu nadbiskupije spljetske.- 
Ondje pak, budud, da ]e Beograd i sva 
zemlja s lijeve obale rijeke Morave bila u 
vlasti bugarsko], graniCile su obje 
knezevine i vodile ratove kao pograniCne 
drf ave.") Tako za Borisa oko 860. i za 

") To su bill u tai par bizant dalm. gradovl, 
Humska zemlja, Travunja i Duklja. 

") U to se doba Srbiia ne nalazl ondje, gdje 
je danas, veC Je to knezevina oko Lima. Pive, 
Tare i Kosovske Sitnice. UopCe ne valja eve do- 
godiaje starije od preko t i s u i u godina proma- 
trati s danaSnjega polo^aia. Ako ie Hrvatska 
XIX. i XX. vijeka nialena i slaba, za to joS ne sli- 
iedi, da ie ona to bila i u IX. i X. vijeku. Srpski 
historiCar Ljubomir JovanoviC pozlva Se 
u iednol raspravi o Bosni od VII. do XII. vijeka 
(»Brankovo Kolo* 1900.) na iranaikoga kronjstu 
Einharda (RaCki: Docum. 327), kojl ka2c pod 
godinom 832., kako je iz Itallie poslana protiv 
posavsko-hrvatskoga kneza Ljudevlta velika vo]-. 
ska, na Up je iz SIska pobjegao k Srbima, za koje 
se pripovijeda, da imadu u vlasti vellk dio Dalma- 
cije (. . . ad cuius adventum Ludewitus, Siscia ci- 
vitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam 



eara Sinteona god. *>24. i 927. Po^nato ie, 
da su in aCe toliko snafni Bugari, koji su 

balmatiae partem obtineret d i c i t u rj f ugiendo 
se contulit . . .) Iz oyoga mjesta JovanoviC zakliu- 
Cu)e^ poglavito s obzirom na liinski pojam Dal- 
macije, da je Ljudevit pobieeao k Brbima preko 
Vrbasai dakle u Boshu. On ka3e: »0d takogl smo 
svedoka (Einharda, dvoriatiina cara Ludovjka Po- 
boinoea) doznali za Vlast iednosa srnskoga knezd 
na zemljiStii bosanskom u vrcmci kad jeS nije bilo 
nikakove brvatske driave, te ni hrvatskoga driav- 
QOga prava ni na Sto na svetuv pa ni na Bosnu.c 
Tu JovanoviC ide predaleko. Prvo i prvoi hije sa- 
svim jasno dokazano, da |e to mjesto u *Analinia< 
napisao sam Einhard^ Zna se tek to, da }e kod t zv. 
Annales regni Francorum (741.^829,) su- 
radjlvag Einbard, Sto se pozna po finol latinSlini, ' 
aii -se ne moJe ba£ to^no ^opredijeliti, d£i je on tA- 
dio sve do kraja, dapa^e to ie danas sigurnoi 
same jedni prekidaiu rad Einhardov prije, drusi 
kasnije. (QL V^attenbach - DUmmler: 
Deutschlands Qeschichtsquellen I, Stuttgart 1904. 
210 i dalie.) Drugo, (a to ie vainiie), zfipis kaie 
2a ' Srbe i>quae natia magnam Dalmatiae pafleni 
obtinere dicituTc, dakle to je udaJjeni franaCki 
Uetopisac tek po p r i p ov i j e d a n j n upisao, Sta 
VlSe, savremeni T h e g a n (Vita Hludovici imp. ap. 
M^tki 1. c.) isto tako ugtedan pjsac kao Einhard. 
govored! □ naSefli Ljudevitu naprosto za nj kage, 
da je poSaO k nekom dalmatinskom knezi) (ad 
quaiidam Dalmatiae principem veniens), te S r b a 
uopCe ne spominje. Prama tome dakle nije ono 
mjesto, recimo u Einharda, tako teraeliito, Trede, 
kazivao sam ve£, kolik li je prostor obubvatala 
dmska DalmacUa, a i to, da je u njo] bila i srpska 
stara .dr£ava. Iz, recimo, Einhardovih rijeCi me- 
dfutim .nipoSto se ne vidi, da je Ljudevit pobjegao 
k Srbima preko Vrbasa (!) u Bosnu (!), kako 
hoCe Jovanovi^. ZajamCeno je samo to, da je Lju- 
devit pobjegao k Srbima, koji su posiedovali velik 
dio rimske Dalmacije, all ne najvefi dio njezin. 
Svakako su tada Pounle srednje i donje, te ii- 
tava Posavina bile u vlasti posavsko-hrvatskoga 
Kneza Ljudevlta, a srednji dio danaSnie Herceg- 
Bosne po svoi prilicl u vlasti bijelo-hrvatskoga 
kneza Borne, jednoga od preSas nika Trpimirovjh. 
Sto Jovanovi^ ka^e, da god. 822. nije bilo joS nika- 
kove hrvatske dr£aye, to dakle ne stojl, jer su bile 
d vije. 



32 

Jrmali bizantinskim carstvom, svaki put 
u vojni na Hrvate postradali. Ovaj uspjeh 
nam se najjasnije tumaCi velikom voj- 
nom sildm lirvatskom, o koiol nffm <dfi^e 
potpuno pouzdane .poda:tke bizantinski car 
Konstantin.") 

Ako je dakle dr^ava lirvatsk« pi^ela- 
zila Drinu, onda ie daSto izvan sValte sum- 
nje, da je i BosnaliUa un« tar nj e- 
II ih grani ca. 

Ovu Cinjenicu priznaSe Nijemci iCrause 
i Dummler {wvielmohir, scheint es fast 
nothwendig Bosnien .v,\"als eine c h e m a- 
lige ErwerbungderKroaten... 
gelten zu Iasseii«), Rusi Drinov i Hilfer- 
djng, dapa£e i isti Mlagjar Pauler, za koga 
se ne moze retSi. da ima ma i traCak sim- 
patija za Hrvate. ka2e: >Es ist nicht iin- 
moglich, ja es ist sogar wahrscbeinlich, 
dass zu gewissen Zeiten die Macht der 
kroatischen Herrseher sich auf et^ce 
selbstverstandlich w i ch t i g s t e n Theile 
Bosniens erstreckte«. 

Nakon rasula hrvatske drzave po 
smrti Tomislavljevoj (postije 930.) ^spije 
Bosna u vlast srpskog Xupana Caslava, no 
veii oko 971. opet se po svoj prilici pri- 
druzi Hrvatskoj, ili je bila samostalna. U 
Srbiji svakako ne, kako izrijekom iragla- 
suju svi srpski historiCari. Pod kraj XI. 
vi'jeka bila je Bosna sastavni dio Diikljan- 
ske kraljevine (bivSe Crvene Hrvatstae). 
No kad se ta drzava poeetkom XII. vijefca 
rasturi, opet postade Bosna samostalnom. 

") IIW.OOO pjesaka. i -69.000 konjanika t^e&e 
kopnena vojska. VefJ? Prancuz Ramb'aU'd'WH 
kliuCio, da ovai broi v a i s k e odgovara puCan-: 
stvu od naimanje dva miiijuna, 5emu i logitSki od- 
i?ovara veci teritorii, nego li bi to bio one] izr, 
medju Ra^e, Kapele planine. Vrbasa i Cetin.e. 



33 

Kasnije ]e nalazimo kao banovinu, odno- 
sno-kraljevinu pod yrhoynim suverenite-f 
tom-kralieva ugarsko-hrvatskih (od 1138. 
do 1463.), dok ie ne osvoji Turcin. '*) 

Medjutim i u ovo doba imamo dva po- 
kuSaja, da se Hrvatska i Dalmacija s Bos- 
nom stope u jedno administrativno i poli- 
ti5ko lijelo. Prvi je'to, nakon izumrtfa hr- 
vaiske narodne dinastije uCinio ban P a- 
V ari) k n e z B r i b i r s k i od plemena Su- 

") Sta se ti£e odnoiaja izmedju Bosne i 
Srbiie od XH. vijeka dalje. iznosim ono, Sto o 
tem piSe najkritifniii historik srpski novijega doba, 
saime Ilarioa Ruvarac, u raspiavl: >NeSto 
-.0 Bosnii dabro-bosanskoi episkopi}i i o srpskim 
manastirima u Bosni.* (GodiSnjica II. Cupideve 
zaduibine. Beograd 1878,, 240—247). On kaie: .0 
SQSP«(Mva Stelana Nemanje u Bosni ne mo^e 
biti govorac, a onda se bavi tvrdnioni svih 
dDsadanjih bistoHCara srpskih i stranih, koji su 
tvrdilu da je srpski krali Stefan UroS il, Mllutin 
godine 1286. obladao Bosnoni. DokazavSi neosno- 
-V9W)st ove tvrdnje, naglasuje: iDragutin (sta- 
riii-brat Milutinov) je dakle, uslupivSi oko god, 
1282. mladjeni bratu MJIutinu priiesto >srpski<i u 
■pefevi »i sve raSke i primorske zemljet, te gospo- 
■dweiii u Sriiemu, MaCvi i BraniCevu, zauzeo (tek) 
:])iedandio Bosne odDrine do Bosne ri- 
'-j«ke.< Qlcde toboznjega gospodstva cara DuSana 
nad Bosnoni pjSei iIstLna, da je Stjepan joS za ii- 
vota istoga bana Stjepana (KotromaniCa) porobio 
•Bosnu i jako skuCio bana. ali ta okupacija jed- 
■ n&g di|ela:bosanske driave niie dugo t r a- 
)-ala i -veC pod nasliednikom bana Stefana (Ko- 
t'ronianiCa), banom i potonjim kraljem Tvrd- 
kom, Sirila se bosanska driava na raCun i u&ttb 
srpske carevine, zahvatila je i same stoino mjesto 
'{W'Sriedi srpske zemlje i glavni manastir MileSevo 
: sa srobom sv. Save.< KonaCno iznosi Ruvarac 
ovaj zakljuSni rezultat: >Iz.kratkog ovog JzloiSenia 
vidi se. da ie od polovice XIT. vijeka do propasti 
Srbije (1459.) i Bosne (1463.) samo pod Draguti- 
nom Srijemskiin kraljem, pod despotom Stefanom 
LazareviceiJi, Qjurgiem Sniederevcem i njegovini 
slnovlma ledan dio bosanske drfave 
■pri[vadao SFbi)i.( 

3 



54 

biC, zavladavSi Citavom Bosnom oko go- 
dine 1299.; nasliiedio ga je u banskom 
dostojanstvu, ali i u faktiCnoj vlasti sin 
M I a d i n, u Cijim je rukama bila sva zeni' 
Ija od mora do Drine, i od Kapel6 do Ne- 
retve sve do godine 1322. 

Drugi je pokuSaj mnogo znatnjji. a to 
je poziiata teznja prvoga bosanskoga kra- 
Ija Stjepana Tvrtka (1377.— 1391.), 
da okupi u svojoj ruci sve zemlje, u kojiina 
stanuju Hrvati i Srbi. Ali prerana mu smrt 
omete ovu osnovu. 

No na jedinstvenu upravu Hrvatsk*, 
Dalmacije, Slavonije i Bosne pomi§liali su 
i ugarsko-hrvatski kraljevi, nakon 5to ]e 
ona pala u turske ruke. 

Kako vam je poznato, gospodo moja, 
ugarsko hrvatski krali MatijaS I. Korvin, 
odmah se dao na glas o padu Bosne na to, 
da je otme Turi^inu. 1 odista do Bozida 
iste godine 1463. osvoji on sav sjevero- 
zapadni dio njezin zajedno sa Jajcem, a 
docniie ioS se vise puta zalijetao sve do 
Sarajeva. Osvojenu ovu zenilju nije uCi- 
nioposebnom banovinom, a jo§ manje 
da bi je direktno podvrgao Ugarskoj, ve6 
ju ie sjedinio s Hrvatskom, Dalmacijom i 
Slavohijom. Prvi ban, koji nosi taki na- 
siov, jeste slavonski velikag M i r k o Z a- 
p 1 j s k i, stric buduiega kralja Ivana Za- 
poljskoga. Mirko Zapoljski nosi naslov 
»regni Boznensis gubernator, nee non 
regnorum Dalmacie. Croacie et Sclavonie 
banus« kroz god. 1464. i 1465., a onda i 
nasljednici njegovi Ivan Tuz od Laka 
kroz god. 1466. i 1467., Bla^ Magyar 
(Podmaniczky) kroz god. 1470. i 1471., te 
Nikola IloCki od 1471. do 1477. 

Prema tome dakle, Cuveni je i od Ma- 
gjara toliko slavljeni kralj MatijaS Korvin, 



35 

podvrgao oru^jem osvojenu Bosnu 
banu hrvatskome u jednu upravnu cje- 
linu.' Bosna it dakfe tada bila direktno sje- 
dmiena s Hrvatskom, a kroz nju tek indi- .. 
rektno i s Ugarskom. DapaCe Nikola Ilofiki 
bio ie napose joS i okrunjen zabosan- 
s k g a k r a 1 i a, a taki bje naslov obe- 
tSari i hezakonitom sinu kralja Matijala I.. 
hercegu IvaniSu Korvinu, no podjedno 
mu predana u upravu Citava Hrvatska, 
DalihacUa i Slavonija. Da se Bosna ima 
smatrati sastavnim dijelom Hrvatske. ili 
kafimc.da Bosna ima s Hrvatskom da 
Cini lednu politieko-upravnu cjelinu, veC je 
u toliko obladalo tadaSnjim pokoljenjima. 
da ie papiiiski nuncij na budimskom dvoru 
ABtoniie Burgio, javio u Rim dne 18. febr. 
i 27. marta 1526.. kako Hrvati smjeraju 
izabrati austrijskoga nadvojvodu Ferdi- 
nanda svojim gospodarom, a onda i pro- 
klamiraU kraljem Bosne, »b u d u (^ i da 
Bosna pripada Hrvatskoi« (ap-,' 
partenendo la Bossina a la Croatia). 

Ovu historiCku i prirodnu cjelinu znall 
su Turci uvaziti, jer (kako sam vam ve6 
imao prilike kazati) oni su sve zemlje, sto 
su ill oteli Hrvatskoj i Slavoniji zdruzili 
sa Hercegovinom i Bosnom u jednu cje-. 
linu — paSaluk Bosnu. 

Nadu, da iSe danas sutra i opet doiii do 
takove poIitiCke skupine, ali pod krSiJan- 
skoni vlasti, nijesu nikad izgubili Fra- 
njevci. Otac Fermendfin donasa u svojoj 
poznatoj zbirci crkvenih akata za bosan- 
sku proSlost, jednu listinu pod god. 1514., 
koja nas u to jasno upuiSuje. 

Jo5 prije pada Bosne stvarale sU Hr- 
vatska, Dalmacija, Slavonija i Bosna jed- 
nu redodriavu, zvanu »Provincia Bo- 
5nae«. Po padu Bosne bijaSe medjusobni 



saobraiSai oteSean, dapaCe kadikad i nfi- 
moguC, jer su Turci velikim nepovjere- 
njem gledali u katolike u op<5e, kao na one, 
koji su drzali u potaji s beCkim vladarom, 
reprezentantom katoHcke borbe protiv 
muslimanstva, Uslijed toga zamolige bo- 
sanski Franjevci vrhovnu svoju upravu 
(capitulum generale in S. Maria de Angelis 
apud Assisium), da hi ih p r i v r e m e n o, 
idok traje turska vlast, odcijepila 
ijod ostale hrvatske brade. te podjedno kre- 
vhata samostaliiu bosansku redodriavu. 
;/To se i zgodilo pomenute godine 1514. 
Preostala redodrzava pridrza inie »Pro- 
vincia Bosnae« i stari njen peCat, a nova 
redodrzava prozvana bi »Provincia Bos- 
nae argentinae« s novim peCatom, no 
ipak se imala smatrati kao vikariat ili fi- 
lialka one stare. Ovakovo stanje pak, 
imalo je potrajati jedino za turskoga go- 
spodstva; Cim bi ono prestalo, ima se Bq- 
sanska redodrzava opet sjedinitt'S'Rfv'S- 
skom u staru cjeiinu. 

Drzim, gospodo moja, da sam vam 
ovim podacima iasno pokazao, da bi sje- 
dinjenje Bosne s Hrvatskom, Slavonijom i 
Dalmacijom bilo samo obnova neCega, 5to 
se veii u pro§losti Cesto opetovalo. 



^ 



4. Drlavopravni eletnenat. 



Kad uvazite, gospodo moja, sve ovo, 
sto sam vam do sada govorio o odnoSa- 
iima Herceg-Bosne, onda (iete i sami uvi- 
djeti, da je zahtjev naroda hrvatskoga, 
jasno iznelen poslije previSnjega proglasa 
od 5. oktobra, sasvim opravdan: podupire 
ga proSlost i sadaSnjosf s etnografskog j 
kulturnog glediSta, ali i z a k o n i, dakle i 
dr^avno pravo. \e6 ie tia izbornom sabo- 
ru na gradu Cetinu dne 1. januara 1527., 
kad ie austrijsTii nadvojVoda Ferdinand 
izabran hrvatskim kraljem, sudjelovao 
velik dio plemstva iz onih strana, §to da- 
nas saCinjavaju sjevero-zapadni kut Her- 
ceg-Bosne, a napose Stjepan grof Blagaj- 
ski i Ivan KobasiiS od'Brekovice. Sabor 
hrvatski od 1790., predajuCi upravu svoje 
domovine u vrhovnu vlast ugarsku, izri- 
jekom dodaje, da to ima tako dugo potra- 
jati, »dok se ne osvoje oni k r a j e v i H r- 
V a t s k e, koji su danas pod Venecijom 
(to jest Dalmacija) i T u r s k o m«, daklc 
■u najmanju ruku sve zemlje do Vrbasa i 



33 

Neretve na iugu. No tako govori NJegovo 
VeliCanstvo car i kralj Franjo josip I. izda- 
jutii prigodom svoga krunisanja u Budi- 
mu dqg, 8. jyna 1867. zaviernicu u § 3. ; 
> Sve one strane i pokrajine Ugarske i p o- 
sestrimih jo] kraljevina, §to su 
veC natrag steCene, pa i one, sto iSe bo^ 
jom pomoCu odsele biti natrag pribav- 
Ijene, pripojit Cemo u smislu kru- 
nitbene naSe zakletve reCenoj zemlji i p o- 
sestrimim Joj kraUevinama«. 
Osim ove potpore, gto je nalazi hrvatski 
zahtjev u svom virtualnom dr2Eavnom pra- 
vu, on 6e nesumnjivo naii!i i na s v e - 
strani odziv upuCanstv u_ sa- 
,moni. jer mlrrib narodiie volje teSko je 
nesto trajnoga na opiSe zadovoljstvo sa- 
graditi. 

AH ovom zahtjevu hrvatskom kan da 
se protivi zahtjev magjarski. Poznato 
vam je, gospodo moja, iz novina, da su 
Va-^'ari zatrazili Hp- — ■'^icnu iskljuCivo 
sebi i to na osnovu historiCkih prava »sve- 
te krune ugarske«. Ta prava imala bi se 
poglavito zrcaUti u sredovjeCnom odno- 
Saju izmedju Bosne i Ugarske, prema ko- 
jem, da su Bosna i Hercegovina bile opar- 
tes subiectae«, dakle Dokoreni, na sablji 
osvojeni dijelovi Ugarske, i Sto je jog aa- 
kon turskog osvojenja biskupa bosansko- 
ga imenovao kralj ugarski. 

Smatram du2no§t5u svojom, da vam 
ove razloge magjarske ne§to iz bli^e osvi- 
jetlini, dok se na ostale, koji su iskljuiivo 
u svezi s modernim drzavnim zakonima, 
I! ovom predavanju ne mogu osvr- 
tati. To je naime stvar politike, a ne hi- 
storiie. 

■ Kako su zaCeli bosansko-ugarski sre- 
dovjeCni odnolaiji? Mislim, da mi se kod 



39 

odgovora iia to pitanje driSati Magiara, jer 
Ca time svakako spram hrvatskih zahtjeva 
postiiii ve^u objektiviiost. Tim se pitanjem 
napose zabavio raagjarski historik Julije, 
P a u 1 e r, poznat iie samo s osobite u£?- 
nosti i kritifnosti, veii i otale, 5to je sprain, 
svega, sto je bilo hrvatsko, zastupao veo- 
ma neprijazno, Cesto neispravno stano- 
viSte. Isti taj Fauler dakle u raspravi, ot- 
§tampanoi pod naslovom: *Kako i kad ]e 
Bqsna doSIa pod Ugarsku?* nalifyatsEom 
i niema^trotfi iezikii*, dolazl nakon duljega i 
temeljitoga izuCavania do rezultata, da Je 
Bosna s Ugarskom do§la u svezu tako, da 
|se izmedju 1120. i 1130. satna od svq- 
'ie volje predala pod'vrhovnu 
vlast ugarsku. Dakle niie na sabljl 
osvoiena (subiecta!), nego dobrovoljna 
saveznica, onako isto, kao Sto je to 
nekoliko godina prije toga uCinila i Hr- 
vatska. I odista, ba§ poradi toga i zove 
bizantinski pisac Kinam bosanskoga 
bana Borida saveznikom ugarsko-hrvat- 
skoga kralja.")" 

U takvom dakle savezniCkom odno- 
saju, koji se doduSe po vremenu promije- 
nio u V a z a 1 n i, bili su bosanski vladari 
spram kralja ugarsko-hrvatskoga. Upravo 

") Isprava kralja Kolomana od 1103., u ko)o! 
se tobo^ naziva .rex Ramae< (= Bosna), ieste 
nespretan f a 1 s 1 f i k a t XIV. vljeka. Time da- 
fcako otpadaiu sve kombinacije. koie su bile u 
syezi s torn laznom ispravom. — Onaki rezultat, 
kaki le postlgao P a u 1 e r, ve£ je prije nlega Izre- 
kao i Hrvat K 1 a i 6 u poznafom svom dielu o 
Bosni. Jedno svakako stoji, da neitia traga tome, 
da bl Bosna bila na sablli pokorena zemlja, dakle 
»pars sublectat Ugarske. — ZaSto je ugarska 
dvorska kancelarija Bosnu zvaia 'Rama', ne mo£e 
se bar do danas joS nikako nekom sigurnoSCu 
ustanovitL Svakako ie naztv >Rama* u svezi sa 
riiekom Ratnom, pritokom Neretve. 



40 

za to oni su kroz sve vrijeme imali svoi 
posebni politiCki teritorii, krunu, grb i pe- 
iat, kovali svoje novce, sazivali sabor 
»svih bosanskih zemalja«, vrsili vrhovnu 
sudbenu vlast i skupljali svo]u posebnu 
vojsku. s kojom su se Cesto puta sastajali 
na bojovnom polju s vojskom ugarskoga 
kralja. Dakle, to je onaj isti odnosai, sto 
ie vladao izmedju cara rimskoga (njema5- 
koga) i kneza, odnosno kralja £eskoga, ali 
i ono isto »pravo svete krune*, Sto su 
ga ugarsko-hrvatski vladari isticali io§ i 
spram Srbije, Vlaske i Bugarske, a o ko- 
jem je magjarski historik Gjuro Pray 
napisao £itavu knjigu. PoSto dakle one 
ima korjen i zaCetak svoi u s 1 o b o d a oj 
V qj jT riarada, to se ta slobodna volja ne 
mo^e ni s a d a pustiti s vida. 

Kod tumaCenja drugog razioga treba 
reCi, da je biskup bosanski bio potpuno 
samostatan sve do onog vremena, kad 
ga je papa uCinio 26. augusta 1247. su- 
fraganom kaloCke nadbiskupije, te ot- 
kad je (svakako ve6 1252.) prenlo sje- 
dlSte svoje u Djakovo , na teritorij 
ugarsko-hrvatskoga kralja, gdje ie odsada 
redovito boravio; tim vaznim promjena- 
ma biskup bosanski postade ugarsko- 
hrvatskim velikasem i bisku- 
p ra. Ali pored ovog v e 1 i k a 5 a 
ima ]ol i pravi papinski vikar 
u Bosni, redovito franjevac, koji je 
vrSio sluzbu biskupsku u toj zemlji 
za turskoga gospodstva. Imenovanje 
bosanskoga biskupa dakle ima isto dr- 
2avo - pravno znaCenje kao i ono ne- 
kih ostalih biskupa »in partibus infide- 
liurn*. primjerice sraederevski. beogradski, 
omiSk), zenopolitanski itd. Ali ni taj razlog 
inagjarski nije potpuno ispravno iznesen. 



41 

Mi naime vidimo veoma tSesto u sredo- 
vjeCnoj Crkvenoi historiji bosanskoi, da ie 
kaptol bosanski sebi b i r a o b i- 
s k u p a, a papa ga onda potvrdio. Tako 
Lovru I. (1336.— 1348.), dapaCe torn je 
priiikom Ivan XXII. izrijekom naglasio, da 
je popunjenje bosanske biskupske stolice 
stvar papinske kurije. 

Ja se, gospodo moja, ne mogu u sve 
te pojave kod imenovanja bosanskih bi- 
skupa u detalje upustiti, samo Cu istaknuti, 
da je sve to obradio magjarski historik 
H d i n k a u jednoj raspravi, Stq ju je go- 
dine 189S. izdala magjarska akademija pod 
naslovom: »Tanulmdnyok a bosnydk dja- 
kovSri pUsp6ks6g t6rt6net6b01«.'*) 

[>rzim, da sam jasno pokazao, da ma- 
gjarski zahtjevi oizravnom pripo- 
ieiiju Herce g-B o s n e Ugarskoj pot- 
puno su neosnovani. Kad se ve6 daje to- 
lika vaznost historiCkom drzavnom pravu, 
onda je nesumnjivo najuva^eniie h r v a t- 
s k 0. U ovakovom sniislu shvaiia bosan- 
sko pitanie i jedna nedavno izaSIa austri]- 
ska broSura od nekog Fabriciusa 
(oCit pseudonim), koji kaze: »Die gllick- 
lichste L6sung ware die A n g 1 i e d e- 
rung an Kroatien, sowohl von dy- 
nastischen Standpunkte, wie auch vom 
Standpunkte der Stellung Oesterreich- 
Urigarns als Grossmacht! Sollte Bosnian 
in Kroatien einverleibt werden ,so musste 
unbedingt eine Neugruppie- 

") Izvore za crkvenu povijest bosansku saku- 
pio ie Fermendfin: Acta Bosnae potissimum 
ecclesiasttca. Zagreb 1892. Izdala jugoslavenstca 
akademija. U *Qlasniku zem. muzeja bos.-herc.c 
za £0d. 1903. naplsao sam ove6u raspravu pod na- 
slovom: >nistori£ki pregled kalolii^ke biskupije bo- 
sanske do god. 1701. «, gdie su sve te pojave po- 
tanko izloiene. 



r ii ri g , li e r , S t ^ a 1 5 k 6 r p e r d u r c h- 
gef ijhr t weraen«. 
, Ovako'v-p.jrijeSenie zelja^ je,. bjtavoga 
i^rba^ hrjra'tsjioga, 4 .uviereh sam, dp /Be 
biti ne.sarao u jnter^su,^ p'reviS^le^ prije- 
s|ol^, liego i od odTuCnog i^tje<^j^ t)a,bpl]u 
siidbinu naroda hrvatskoga, s'rpskoga i 
slovenskoga. 

Dao Bog, da se Sto skorije i ostvari! 



3 2044 020 60? ™' 



This book should be returned to I 
the Library on or before the last date I 
stamped below, 

A fine is incurred by retaining it I 
beyond the specified time. 

Please return promptly. 



I 



jUNgs lys